02-09-2013 04:16h
Zamislete, dodeka ja pisuvav datata na ovoj post napisav 2012 namesto 2013, jas, onaa koja sekogas znae se i nikogas ne e "izgubena". Ete, do tuka me donese Zvonko.
Veke e 4 casot po polnok, Zvonko odamna spie, miren, spokoen,...
A jas? Jas probuvam da soberam koncentracija i da zavrsam odreden proekt.
Depresijata me sovladuva.
So bilo koe drugo lice i da sedam, jas sum vesela, nasmeana, komunikativna,... Koga sum so Zvonko? Zalna vrba :(
Zosto? Ke pomislite deka mozebi jas po sopstven izbor sum "namkor" i tazna pred nego, Ne.
Sekoe utro se budam i go pocnuvam denot kako vcera da ne postoelo, nasmeana i srekna.
Vleguvam vo dnevnata soba, Zvonko "zabodnat" vo kompjuterot, igra nekoja neznacajna igra, i ne smees da mu prozboris, kako da raboti na nekoj opasen proekt. Na sekoj moj obid za komunikacija mi odgovara so: "Dosta! Cekaj!", a cekanjeto trae do beskonecnost :(
I taka, jas go vrakam vcerasniot lik, tazen i nesreken, skrsen :(((((((
Vecerta se vidovme so edni prijateli koi ja nametnaa temata za nasata idnina, brak i slicno.
Zvonko mrtov laden, nikakva emocija ne pokazuva (osven nervoza), nikakov odgovor, nisto!
Toj e bas od onie luge "mrtov laden", neka mi prosti Gospod ako gresam dusa, ama nekogas mi deluva kako ladnokrven ubiec.
Pocnuvam da stanuvam 100% svesna (vreme bese) deka Zvonko ne planira idnina so mene, ne planira brak so mene, ne planira nisto so mene.
Pocnuvam da stanuvam svesna deka Zvonko ne go interesiraat moite cuvstva, mojata bolka vo dusata, tezinata sto ja nosam od se sto mi pravi.
Se cuvstvuvam kako da ziveam vo mrak, MRAK, MRAK, MRAK :(
Nadvor e zivotot, lugeto sekojdnevno ziveat, a jas go frlam vo voda sekoj den.
Vcera bevme da se vidime so rodnini na Zvonko, veseli, pozitivni, komunikativni. Jas se iznarazgovarav so niv, a Zvonko kako zalna vrba sedese na strana i molcese, kako jas da sum rodnina so niv, a ne toj. Da ne gresam dusa, koga otidovme, vo privite saat vreme zborese, ama potoa... Kako i da e, ubavo si pominav, no koga dojdovme doma i mu kazav deka sakam takvo detence (kako sto imaa lugeto, ubavo, slatko, veselo, preubavo) Zvonko molcese. Mu rekov ti ne sakas? Povtorno molcese. I PRELOM! Od tolku raspolozena povtorno "tresnav" od pod, i povtorno, povtorno, povtorno razocaruvanje. Nikako da slusnam nesto ubavo, pozitivno i optimisticko od nego.
P.S. Zaboraviv da napisam naslov na tekstot, dodeka razmisluvam mi pominuvaat niz glava: "I povtorno mrak", "Depresija", "Tazen zivot",... I vo taa sekunda pomisluvam deka sigurno ke pomislite deka blogot mozebi treba da se vika Depresija :))))))))) Ah... Kolku mi e tesko sto ne mozete da ja dolovite vistinakata slika za mene, za mene kako licnost,... Pokraj nego jas ne sum jas........
Zamislete, dodeka ja pisuvav datata na ovoj post napisav 2012 namesto 2013, jas, onaa koja sekogas znae se i nikogas ne e "izgubena". Ete, do tuka me donese Zvonko.
Veke e 4 casot po polnok, Zvonko odamna spie, miren, spokoen,...
A jas? Jas probuvam da soberam koncentracija i da zavrsam odreden proekt.
Depresijata me sovladuva.
So bilo koe drugo lice i da sedam, jas sum vesela, nasmeana, komunikativna,... Koga sum so Zvonko? Zalna vrba :(
Zosto? Ke pomislite deka mozebi jas po sopstven izbor sum "namkor" i tazna pred nego, Ne.
Sekoe utro se budam i go pocnuvam denot kako vcera da ne postoelo, nasmeana i srekna.
Vleguvam vo dnevnata soba, Zvonko "zabodnat" vo kompjuterot, igra nekoja neznacajna igra, i ne smees da mu prozboris, kako da raboti na nekoj opasen proekt. Na sekoj moj obid za komunikacija mi odgovara so: "Dosta! Cekaj!", a cekanjeto trae do beskonecnost :(
I taka, jas go vrakam vcerasniot lik, tazen i nesreken, skrsen :(((((((
Vecerta se vidovme so edni prijateli koi ja nametnaa temata za nasata idnina, brak i slicno.
Zvonko mrtov laden, nikakva emocija ne pokazuva (osven nervoza), nikakov odgovor, nisto!
Toj e bas od onie luge "mrtov laden", neka mi prosti Gospod ako gresam dusa, ama nekogas mi deluva kako ladnokrven ubiec.
Pocnuvam da stanuvam 100% svesna (vreme bese) deka Zvonko ne planira idnina so mene, ne planira brak so mene, ne planira nisto so mene.
Pocnuvam da stanuvam svesna deka Zvonko ne go interesiraat moite cuvstva, mojata bolka vo dusata, tezinata sto ja nosam od se sto mi pravi.
Se cuvstvuvam kako da ziveam vo mrak, MRAK, MRAK, MRAK :(
Vcera bevme da se vidime so rodnini na Zvonko, veseli, pozitivni, komunikativni. Jas se iznarazgovarav so niv, a Zvonko kako zalna vrba sedese na strana i molcese, kako jas da sum rodnina so niv, a ne toj. Da ne gresam dusa, koga otidovme, vo privite saat vreme zborese, ama potoa... Kako i da e, ubavo si pominav, no koga dojdovme doma i mu kazav deka sakam takvo detence (kako sto imaa lugeto, ubavo, slatko, veselo, preubavo) Zvonko molcese. Mu rekov ti ne sakas? Povtorno molcese. I PRELOM! Od tolku raspolozena povtorno "tresnav" od pod, i povtorno, povtorno, povtorno razocaruvanje. Nikako da slusnam nesto ubavo, pozitivno i optimisticko od nego.
P.S. Zaboraviv da napisam naslov na tekstot, dodeka razmisluvam mi pominuvaat niz glava: "I povtorno mrak", "Depresija", "Tazen zivot",... I vo taa sekunda pomisluvam deka sigurno ke pomislite deka blogot mozebi treba da se vika Depresija :))))))))) Ah... Kolku mi e tesko sto ne mozete da ja dolovite vistinakata slika za mene, za mene kako licnost,... Pokraj nego jas ne sum jas........
